SAY CHEESE

Na ovom blogu ima veoma zanimljivih zanimljivosti i veoma glupih gluposti, i sigurna sam da vam se ovaj blog neće svidjeti...

17.10.2006.

Moje dnevne paranoje

... sjedim, bježim, sam od sebe se krijem...

...to je samo neko prolazno stanje...

 

Ah kako volim Parni valjak!!! U zadnje vrijeme se bukvalno ubijam njihovim pjesmama; dovoljno laganini, a opet ne peviše tužne da me bace u depresiju. Ma tako se dobro slažu sa mojim raspoloženjem - a moram reći da mi ruže baš i ne cvjetaju. Imam osjećaj da mi se cijeli svijet odjednom srušio. Toliko bolno da je teško o tome pisat, a opet ovo je jedini način da olakšam sebi dušu malo. Pričati s drugima o tome – nemoguće, ne bi razumjeli, većina barem ne... a onaj ostatak... ne znam...

Dosadio mi je onaj smiješak koji moram svako jutro „nabaciti“ na lice kako bi izgledalo da je sve uredu. Mrzim što me nakon slatkog snsa svako jutro dočeka hladna realnost. Mrzim što se ovo dešava...

Ima dana kad sve zaboravim, i bar na trenutak uživam u čarina života... i hvala mojim prijateljima koji mi pomažu u tome, iako niko od njih ustvari ne zna šta se dešava.

...

 

Često puta su mi u životu rekli kako ništa nije vrijedno mene, mog zdravlja i moje sreće. I znam da su svi oni koji su to rekli upravu. Kad pogledam oko sebe i vidim ljude koji nemaju od cega da zive, djecu kako gladuju, ljude s neizlječivim bolestima... shvatim koliko sam ustvari sretna. I hvala dragom Bogu na tome.

...

 

Ali ipak, nije lahko

 

 

12.07.2006.

Ja svog bracu volim najviše na svijetu

Jučer sam, šetajući se po hrpi blogova, naišla na jedan zanimljiv naslov “Tata nas je ostavio...“. Sam naslov bloga je zaokupio moju pažnju. Ne vjerujući svojim očima i pitajući da li je sve napisano samo plod mašte ili istina, nastavila sam čitati, riječ po riječ, post po post... pa čak sam i u komentare zavirila. I najzad mogu reći da vjerujem da je ovo zaista nečija stvarnost. Možda će neki reći da sam naivna što vjerujem u tako nešto, iako smatram da sam veoma realistična u pogledu mnogih stvari i da ne povjerujem tako lahko u sve što mi se kaže ( i pored toga često imam potrebu da provjerim istinitost svake priče, jer kod mene važi ona “Bolje vjerovati svojim očima, nego tuđim riječima.“), ALI blog http://bracoseka.blogger.ba me je ostavio bez riječi; ko' što bi Englezi rekli speechless. Ugl. želim im puno sreće u ostvarivanju onog što su naumili, tj pronalaženju brata/sestre i čestitam im što su imali hrabrosti da i na papir (u ovom slučaju blog) prenesu svoj život ili barem dio njega.


Upravo zbog tog bloga sam počela još više cijeniti svoju porodicu, i sretna sam što imam ljude, koji me vole i u kojima uvijek mogu naći zaštitu i utjehu, oko sebe. Prije svega mamu, babu i svog malog bracu.

Upravo taj blog me je naveo na razmišljanje o svom bratu. Razumljivo je da je to osoba koju najviše na svijetu volim, osoba za koju bih i svoj život dala, ali tek sad sam se počela pitati da li i on to zna, da li se iz mog odnosa prema njemu to da zaključiti, ili sam možda slala pogrešne poruke ljudima oko sebe?! Zaista, stvar oko koje vrijedi zamislit se. Eh da, još nešto vezano za mog brata; moram reći da sam ga pravo poželjela, budući da nije bio tu 10-tak dana. Sutra ga vodim na veeeliku porciju sladoleda, naravno ako bude htio... :-) I ne bih da neko pomisli da je to jedini način na koji ja iskazujem svoju ljubav prema njemu; postoji barem još 1001 i jedan način na koji ja to radim, a i isti toliki broj načina na koji bih trebala. Jer prije svega ljubav je duhovno stanje, koje katkad treba i omaterijalizovat. A sve one naše svađe i svađice – pokušati minimalizirati u svakom slučaju - iako su i one ponekad sastavni dio odrastanja.

Upravo taj blog dao mi je poleta da počnem pisati, iako u sebi već duže vrijeme držim zarobljenu tu želju. Jer, ako neko ima hrabrosti da piše o onakvim stvarima (da se razumijemo: stvarima koje trebaju biti ispričane i napisane), zašto i ja ne bih mogla početi pisati o sitnicama koje svakodnevno zaokupljaju moj život i o svim drugim stvarim koje mi padnu na um. Dakako, to će biti pisanje samo za moju dušu, a ne za širu javnost. Mislim da se to zove “dnevnik“ :-) Iako sam oduvijek smatrala da je to čista glupost, ipak sam došla do zaključka da baš i nisam bila upravu. Pa eto zaželite mi sreću s tim, jer sam to probala nekoliko puta, ali se neslavno završilo (čitaj poslije 2-3 dana). Ovaj put ću uraditi na drugačiji način.

Vjerujem da će mnogima biti neobično vidjeti ovako dug post na mom blogu, iskreno rečeno i ja se sama sebi čudim, izgleda da sam već počela pretvarati gore napisane riječi u djela :-) Ah, umalo ds zaboravim: hvala i mom cvrčku – novo izmišljeni nadimak - pronaći će se ona – što me natjerala da joj obećam da ću napisati novi post, a ja svoja obećanja držim.

Eto, toliko od mene... čuvajte mi se svi i velika pusa

Vaša aminnie :-) i smajli

11.07.2006.

Don't forget Srebrenica

"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: Mrtvi su. Ne, oni su zivi, ali vi to ne osjecate."

04.07.2006.

I opet razočarenje :(

Čudno je to kako jedna osoba uspije toliko puta da razočara.
A svejedno bi mi bilo da je to neko do koga mi nimalo nije stalo... a pitam se da i ja nisam pogrijesila u prosuđivanju... možda je to ipak neko ko nije zaslužio ni trunku moje pažnje...
Sad znam da više nema nade; iluzije ću ostaviti prošlosti.

_____________________________________________________

Pa ipak, koliko god trudila se izbacit te iz mog života, mog srca, moje glave, ti si još uvijek tu.
Ne daš mi mira...
...a razočarenje tako veliko...
nisi ni svjestan onoga što si uradio...

_____________________________________________________

E pa sad zbogom...
Zauvijek!

21.06.2006.

JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ

a šta mi bi?????
ja se sjtila da napišem post...
haha...
pa tek sad skontah. ma hajd bilo je i vrijeme...
jest mi drago, pa sam i ovaj cijeli post posvetila tome... haha
jesam i ja čvaka...
ma bježi, odoh
pusa :-*

P.S. aaaaa, otkad smajlije nsam stavljala :-)))))))))))))))))))))))))))))


21.06.2006.

Let's go do vraga :) - again

Hej Mandarino jedna, jel' se sjećaš ovoga?
Obećala sam ti da ću te s ovim zezat do kraja života... pa et ja se opet sjetila...
Al' hajd neću više... moram te sad paziti, dok mi se ne oporaviš od posljednjeg... ma znaš ti već čega...

A ovi ostali ne znaju... hahahahaha

Joj što sam danas raspoložena za zezanje... odoh dok se neko još nije naljutio...

21.05.2006.

Eurosong etc.

Kako je aminnie losha! Nish ne pišeee, sram je bilo!
Ugl, 3. smo na Eurosongu – svaka čast!
Bio je i matematički projekat – fenomenalno!
Lolli vas mallina i mallina moli aminnie da napishe post.
p.s.: Malina bi voljela da upozna ostalo kompot voche, ak more :P (osim ove dvije loodache: mandarine i klementine

by: mallina


Stariji postovi

SAY CHEESE
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Ponekad skoknem do njih:

Enjoy The Silence
[b]Words like violence
Break the silence
Come crashing in
Into my little world
Painful to me
Pierce right through me
Can’t you understand
Oh my little girl

All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm

Vows are spoken
To be broken
Feelings are intense
Words are trivial
Pleasures remain
So does the pain
Words are meaningless
And forgettable

All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm

Enjoy the silence[/b]

...nešto...
U oluji i buri
kraj nedaća svih
uz gubitke teške
i tugu kletu
biti nasmijan
prirodan i tih
najveće je umjetnost
na svijetu.
Jesenjin

Razmišljajmo šta govorimo ako hoćemo da vrijedimo!

Ravnodušnost vrijeđa i ponižava čovjeka.

Zadovoljstvo počiva na iluzijama, A sreća na realnosti
Viktor Igo

Kad postoji makar i prazno obećanje, čovjek ne smije gubiti nadu ni u najdubljem očajanju.
Perl Bak

Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, a još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje.
Ivo Andrić



... još nešto...

Ljubav počinje pogledima,
Rasplamsava se poljupcima,
A završava suzama.

Ja nisam sama, ja imam druga, vječno me prati i zove se tuga.

Tamo gdje ima ljubavi, ni suze nisu rijetkost.

Um traži srce nalazi...

Sreli smo se da se upoznamo.
Upoznali da se zavolimo
Zavoljeli da se rastanemo.
A rastali da se opet sastanemo.

Jednom se živi,
Jednom se diše,
Jednom se voli
I nikad više.

Nikad ne traži nešto savršeno da zavoliš!
Bit ćeš u opasnosti da umreš bez ljubavi.
Zavoli nešto što nije savršeno i učini ga savršenim – svojom ljubavlju!

Kad imamo sjećanje, postoji prošlost;
Kad imamo nadu, čeka nas budućnost;
Kad imamo prijatelja, lijepa je sadašnjost.

Suze su čovjekov najbolji prijatelj.
Kada te svi napuste, one se pojave.

...my msn...
Evo i moj mail... pa ako neko hoce da plica sa mnom, nek me fino stavi u kontakte na msn-u... i mi plicamo onda :)

minnieamini@hotmail.com

*i ev vam i moj msn, da plicate i sa mnom :P

sely_charmed@msn.com

Hochu i ja onda svoj da stavim
pa da i sa mnom ljudi plicaju...

fat.k-a@hotmail.com

hehe
E moja ti, kak sam losha postala :P


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
9200

Powered by Blogger.ba